Krik ? Krak !
Mistikrik ? Mistikrak ?

Au domaine du Granbwa, il n’y a plus aucun gibier, les animaux ont tous fui face à la férocité de Compère Tig, le jaguar, qui règne en maître dans ces lieux.
Depuis, la famine lui fait des misères, son ventre et ses joues se sont creusés. Compère Tig est devenu méconnaissable.
Pour se sortir de ce mauvais pas, il imagine un stratagème, il fait publier sa mort en grande pompe.

Aboubou ? Bia !
Les animaux n’en reviennent pas, le terrifiant, l’insatiable prédateur n’est plus. Et pour se rendre mieux à l’évidence, ils se précipitent autour de sa dépouille.
Les uns le pincent, lui tirent les oreilles,
les autres le reniflent, lui arrachent les poils…
Mais Compère Tig ne bronche pas.
Il attend le moment propice, lorsque la bête la plus grosse,
à la chair la plus tendre, se rapprochera de lui.
Quand soudain le suspicieux Compère Toti, la tortue,
interroge l’assistance :
– Pouvez-vous me dire si vous l’avez entendu
faire son pet ?

Macaque qui dansait de joie, s’arrête net et rétorque :
– Mais comment ça, son pet ?

– Oui, vous ne le savez peut-être pas,
mais un mort pète, rajoute Compère Toti.

Sa zandoli ka poté ? Fokòl !
En moins de temps qu’il n’en fallait pour le dire, Compère Tig fait un pet…

toooonitruaaaaant,

qui souffle l’assemblée telle une tornade, tous se mettent à courir.
Dupé par sa naïveté, Compère Tig avait fini par tout perdre.

Moi-même, Peter Pian, j’étais là aussi, je me suis mis à courir ventre à terre jusqu’à ce que je sois arrivé ici pour vous raconter cette histoire !

 

Tig Mouri
Adapté en créole par Valérie Whittington

A danbwa koté sa istwè-a ka pasé, li pa ka rété zannimo ankò. Konpè Tig fè yé tout kouri afòrs li voras.
A konran li vini mèg kou roun klou, so vant ka rélé toulonng goulougoulou goulougoulou.
Li mété sokò ka kalkilé :
– A pou mo soti mokò di sa djopopo-a.
Atò li voyé so sèrvitèr poté nouvèl, annan tout danbwa, di ki li mouri.
Tout zannimo soti di yé trou vini
wè jouk a kaz konpè Tig si li mouri pou di bon. Lò yé rivé yé koumansé pichonnen
li, tiré so zorè, ralé so latcho. Konpè Tig pa té ka boujé roun pwèl.
Li té ka antann roun bèl ké gro vyann vansé òbòli pou gap li a so gòrj.
Bèt-ya té ka ari gra, lò konpè Toti rivé.
Toti li menm, li pa kouyon atò, li doumandé :
— Zòt tandé li pété ?
Makak ki té ka dansé réponn :
— Di kisa to ka palé ? Tig mouri.
Toti réponn :
— Atò zòt pa savé ki moun mouri ka pété ?
Yé tout rété èstébékwè. Tig menm pran pè.
Li koumansé rounou-rounou :
— Woy a pou mo pété vitman si mo pa lé ki yé tout alé.
Ki di ki fèt, nou tandé ofon kaz-a roun modèl papa pété.
Toti ki té ka antan sa, rélé :
— Zòt tandé li, li fin pété. Si konpè Tig pété, a ki li ka tandé nou, si li ka tandé nou, a ki li pa mouri.
Atò sa ki pouvé kouri, kouri…
Anvan menm Tig konprann sa ki té ka pasé, tout zannimo té disparèt. Mo menm mo té la osi, mo mété kouri atè, mo chibré, mo lévé, mo kouri jouk atò mo rivé isi-a pou rakonté zòt sa istwè-a.